Tu smo zbog vas.ZA UČITELJE
Što s (potencijalno) darovitim učenicima u razredu?
Kad radimo s djecom, svaki dan je novi izazov. Nikad ne znamo što nas čeka. Iako smo svjesni da svako dijete treba individualizirani pristup, to nije svakodnevno moguće. Školski sustav je tako organiziran da jedan učitelj mora zadovoljiti potrebe 20-30 učenika, a pritom pazeći da odradi sve što je propisano kurikulumom.
Rad s nadarenima može biti vrlo izazovan i kreativan, ali se istovremeno možemo naći pred dilemom:
Kako s njima? Što ja mogu učiniti? Više posla nije rješenje!
Daroviti učenici s lakoćom svladavaju propisani školski program i zadatke, pa se može dogoditi da im to nije dovoljno i da se dosađuju. Ovdje možete upasti u zamku da im pokušavate dati što više jednakih zadataka. No, oni će i njih s jednakom lakoćom savladati!
Također, sjetite se i toga da cilj nije učenje i zapamćivanje velikog broja činjenica. Kada radimo s djecom, važnije nam je da:
- steknu vještine kritičkog mišljenja
- razviju sposobnosti analize, evaluacije i sinteze
- steknu razumijevanje dubine predmetnog područja
Što mogu raditi s darovitim djetetom?
Darovita djeca često brže završe s zadacima od svojih vršnjaka. Ovo dodatno dobiveno vrijeme možete iskoristiti za razvoj kreativnosti. Osmislite nezavisni projekt kojim se učenik može baviti. Pri tom uzmite u obzir njegove interese. Na primjer, učenika možete potaknuti da istražuje posebno područje za koje ima interes, a koje je povezano s gradivom
Potrudite se osmisliti vertikalno obogaćene aktivnosti. Ovo napravite tako da osmislite zadatke i projekte koji idu šire od uobičajenog gradiva. Na ovaj način ćete izbjeći da zadajete više istih zadataka. Potaknite učenika da uči nove stvari i razvija nove vještine! Pokušajte pronaći posebne sadržaje i programe koji se mogu prilagoditi redovnoj nastavi.
Jedan od sjajnih načina rada s darovitim učenicima jest da mu pronađete mentora, tj. osobu zainteresiranu da radi s učenikom u području koje učenika zanima. Mentor može biti roditelj učenika, drugi učitelji, vanjski suradnik… Pri traženju vam mogu poslužiti i kontakti iz lokalne zajednice.
Promijenite pristup dosadašnjeg rada. Prestanite biti ekspert koji daje informacije i postanite facilitator. Omogućite učenicima da sami traže i otkrivaju nove informacije.
Koristite pristup multiple inteligencije u učionici. Ovaj pristup temeljen je na Gardnerovoj teoriji inteligencije (vidi dio Teorijski pristupi darovitosti). Campbell (1991) je predložio da se razred podijeli u 7 centara za rad:
- Centar za osobni rad (intrapersonalna inteligencija)
- Centar “radimo zajedno” (interpersonalna inteligencija)
- Centar za glazbu
- Centar za umjetnost (spacijalna inteligencija)
- Centar za gradnju (kinestetička inteligencija)
- Centar za čitanje (verbalno – lingvistička inteligencija)
- Centar za matematiku i znanost (logičko – matematička inteligencija)
Kada radite s darovitim učenikom, omogućite da uči na način koji njemu odgovara, raznoliki materijal i dostupnu literaturu, ali ne pomažite previše i nemojte dopustiti da vas previše okupiraju.
Položaj darovitih učenika u Hrvatskoj
Unatoč sve većem zalaganju nastavnika te kontinuiranim usavršavanjima u području darovitosti, u Hrvatskim je školama darovitost još uvijek malo prepoznata. Još uvijek nema puno pomaka, u našim školama se događa da dio darovite djece i dalje nije prepoznat pa njihov potencijal ostaje nerazvijen. Cvrtila (2014) u svom članku iznosi zanimljivu činjenicu:
“Dok u mnogim europskim zemljama postoje veliki centri koji se bave istraživanjem darovitosti i pomažu darovitima da što više iskoriste svoju osobitost, hrvatsko Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta uopće ne raspolaže podacima koliko je darovite djece u našim osnovnim i srednjim školama.”
U istom članku navodi kako je do pomaka ipak došlo. Prvi korak je bio donošenje Nacrta Pravilnika kojim se uređuje rad s darovitim učenicima u osnovnoj i srednjoj školi 2014. godine, jer su do tada bili na snazi stari pravilnici, npr. Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika iz 1990. godine. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama u članku 63. nalaže svim školama u Hrvatskoj obvezu uočavanja, praćenja i poticanja darovitih učenika.
Stručna služba bi trebala provoditi kontinuirano prepoznavanje darovitih učenika, a škole osiguravati posebne programe, materijale, prostore i načine rada prilagođene ovoj skupini učenika (npr. rad s mentorom, individualizacija i diferencijacija rada, projektni rad, rad u skupinama, radionice, tečajevi, fleksibilnost nastavnih metoda, obogaćivanje nastavnog sadržaja itd.). Roditelji bi se također trebali upoznati sa što više značajki i informacija o darovitosti, kako bi bili što sposobniji pružiti pozitivan utjecaj na razvoj svog darovitog djeteta.
Lokalna zajednica pak bi trebala osvijestiti važnost razvoja pozitivnog stava prema darovitim učenicima te im otvoriti put za uključenje u različite državne i međunarodne programe za darovite učenike, ali i osigurati financijsku potporu te poticati lokalne udruge ili institucije koje se bave nekim od specifičnih područja.
Obilježja identifikacije darovitih učenika
Unatoč sve većem zalaganju nastavnika te kontinuiranim usavršavanjima u području darovitosti, u Hrvatskim je školama darovitost još uvijek malo prepoznata. Još uvijek nema puno pomaka, u našim školama se događa da dio darovite djece i dalje nije prepoznat pa njihov potencijal ostaje nerazvijen. Cvrtila (2014) u svom članku iznosi zanimljivu činjenicu:
“Dok u mnogim europskim zemljama postoje veliki centri koji se bave istraživanjem darovitosti i pomažu darovitima da što više iskoriste svoju osobitost, hrvatsko Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta uopće ne raspolaže podacima koliko je darovite djece u našim osnovnim i srednjim školama.”
U istom članku navodi kako je do pomaka ipak došlo. Prvi korak je bio donošenje Nacrta Pravilnika kojim se uređuje rad s darovitim učenicima u osnovnoj i srednjoj školi 2014. godine, jer su do tada bili na snazi stari pravilnici, npr. Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika iz 1990. godine. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama u članku 63. nalaže svim školama u Hrvatskoj obvezu uočavanja, praćenja i poticanja darovitih učenika.
Stručna služba bi trebala provoditi kontinuirano prepoznavanje darovitih učenika, a škole osiguravati posebne programe, materijale, prostore i načine rada prilagođene ovoj skupini učenika (npr. rad s mentorom, individualizacija i diferencijacija rada, projektni rad, rad u skupinama, radionice, tečajevi, fleksibilnost nastavnih metoda, obogaćivanje nastavnog sadržaja itd.). Roditelji bi se također trebali upoznati sa što više značajki i informacija o darovitosti, kako bi bili što sposobniji pružiti pozitivan utjecaj na razvoj svog darovitog djeteta.
Lokalna zajednica pak bi trebala osvijestiti važnost razvoja pozitivnog stava prema darovitim učenicima te im otvoriti put za uključenje u različite državne i međunarodne programe za darovite učenike, ali i osigurati financijsku potporu te poticati lokalne udruge ili institucije koje se bave nekim od specifičnih područja.
Instrumenti identifikacije darovitih učenika
Često se identifikacija darovitosti pretjerano temelji na otkrivanju opće intelektualne sposobnosti, a zanemaruje ostale vrste inteligencije i njezinu višeslojnost i dinamičnost, što smo utvrdili u prethodnom poglavlju. No standardizirani testovi, koji su tradicionalno najviše primjenjivana metoda, neće nam razotkriti ostale specifične sposobnosti pa je korisno u svrhu dobivanja višedimenzionalne slike darovitosti ili talenta, uz kombinaciju i nadopunu rezultata različitim drugim metodama, osvrnuti se i na učenički portfolio, projekte na kojima rade s ostalim učenicima i sl., što nam može dati kompletniju sliku darovitosti (Coleman, 2003).
Opasnost od pogreške u identifikaciji nije u pogrešnom broju identificiranih, nego u broju onih koji jesu daroviti, a nisu prepoznati kao takvi
Najčešće u neprepoznatljive kategorije učenika spadaju učenici iz kulturno ili jezično drugačijih obitelji, djeca iz nepovoljne obiteljske situacije te učenici s poteškoćama u razvoju. Sekulić-Majurec (1998) ističe kako je manje pogrešno u grupu darovitih uvrstiti nedarovitog učenika, nego nekog darovitog učenika ne proglasiti darovitim i uskratiti mu poticaje za razvoj darovitosti.
Više štete nego koristi uzrokuje neusklađenost identifikacije i programa za darovite.
Spajanje rezultata različitih metoda u jedan rezultat ne daje valjani rezultat (Coleman, 2003). Istu opasnost naglašava i Osborn (1998): rezultat na jednom testu inteligencije ne može se pretvoriti u rezultat na drugom testu inteligencije.
Upravo zbog različitosti područja u kojima se darovitost može pojavljivati, za identifikaciju se koriste mnogi izvori informacija. Nema univerzalne metode identifikacije jer postoje različite vrste i kategorije darovitosti pa se postupci identifikacije primjenjuju prema tipu darovitosti. Najbolje strategije identifikacije su one koje se oslanjaju na višestrukim kriterijima.
Te se informacije prikupljaju iz višestrukih izvora, a u literaturi se ističu razne identifikacijske metode koje se mogu kombinirati, kao što su: nominacija od strane roditelja, vršnjaka, nastavnika ili samonominacija, rezultati na različitim natjecanjima, testiranje u skladu s godinama ili razini darovitosti, testovi kreativnosti, testovi inteligencije i ostali testovi za mjerenje sposobnosti, skale procjena, intervjui, školske ocjene itd.
Projektom Lumen izrađeni su programi inovativnog sadržaja rada sa darovitom djecom u 5 tematskih skupina za (potencijalno) darovite učenike osnovnih i srednjih škola.
Daroviti učenici koji podbacuju u rezultatima
Kako ima darovitih koji rado i spremno pokazuju svoje sposobnosti, kreacije i produkte rada, ima i onih učenika koji nevoljko pred drugima pokazuju svoje natprosječne sposobnosti.
Upravo iz tog razloga u literaturi možemo naići na različite profile darovite djece, a ovdje ćemo prikazati podjelu na šest profila darovitosti:
- Prvi tip su daroviti učenici s visokim rezultatima (engl. “high-achiever”). Oni su najčešće prepoznati kao kandidati za darovite programe.
- Učenici koji se lako prepoznaju kao daroviti su i samostalni daroviti učenici (engl. “autonomous learner”).
- Sljedeći tip su izazivači (engl. “challenger”), kreativni učenici kojima se ne daje prilika da izraze kreativnost.
- Nadalje, postoje i skriveni daroviti (engl. “underground student”), učenici koji se namjerno trude prikriti svoju darovitost.
- Daljnji tip su daroviti učenici s dvostrukom dijagnozom (engl. “double labelled”). To su učenici s fizičkim i emotivnim poteškoćama ili poteškoćama u učenju, zbog kojih je darovitost prikrivena i u drugom planu.
- Još se navode i učenici koji su odustali od školovanja (engl. “dropout”), većinom zbog stalnih podbacivanja u školskom uspjehu uzrokovanih demotivirajućim učincima neadekvatnih programa.
To su daroviti učenici koji ne postižu rezultate u skladu sa svojim stvarnim sposobnostima. Za njih su karakteristične slabe navike učenja, manjak koncentracije, nedovršenost rješavanih zadataka, nisko samopouzdanje, negativan stav i emocionalna frustriranost.
Ipak, postoji lijek za podbacivanje u uspješnosti, a nalazi se u brižnoj procjeni, višedimenzionalnom pristupu problemima tih učenika, pružanju odgovarajućeg obrazovnog ozračja i odgovarajućih nastavnih metoda pomoću čega će učenik popraviti svoj uspjeh.
Prema Colemanu (2003) postoje višestruki razlozi za podbacivanje darovitih učenika u uspješnosti i neprepoznavanju njihove darovitosti. Vjerojatno najzastupljeniji razlog u našim školama je pretjerano oslanjanje na standardizirane testove te usko shvaćanje inteligencije i definicije darovitosti koje proizlazi iz takvog shvaćanja. Još uvijek se testovi koji daju “tvrde” brojčane rezultate guraju u prvi red, a ostali instrumenti identifikacije se ignoriraju jer zahtijevaju više vremena za provedbu ili dublje proučavanje.
Čudina-Obradović (1991) navodi još dvije opasnosti koje proizlaze iz identifikacije: forsiranje i etiketiranje. Neusklađenost s mogućnostima učenika, interesima i inicijativom učenika dovode do forsiranja. Prirodno učenje sadrži spontanost, interes i otkriće, dok forsiranje ima elemente prisile, nametnutosti i drila. Druga opasnost koja može proizaći iz identifikacije je etiketiranje. Učenici koji su identificirani kao daroviti odstupaju od normale. Iako je to odstupanje u pozitivnom smislu, daroviti učenici ne nailaze uvijek na odobravanje i razumijevanje. Zbog toga vršnjaci mogu razviti grupnu solidarnost te izolirati darovitog iz socijalnog okruženja.
Zbog svojih jedinstvenih intelektualnih i kreativnih sposobnosti, daroviti učenici su kod kuće i u školi izloženi pritiscima koji mogu dovesti do podbacivanja u uspješnosti (George, 2003:15). Zbog povećanih očekivanja okoline i samog učenika, može doći do nesigurnosti i gubitka samopouzdanja.
Korisne poveznice:
