Vi ste posebniDAROVITOST
Što je darovitost?
Svako dijete je jedinstveno, ali kod neke djece možemo opaziti da su nešto čine ili shvaćaju prije, više, brže, uspješnije, bolje, drugačije… od svojih vršnjaka. Često kažemo da su ovakva djeca napredna za svoju dob i najlakše ih je uočiti kroz usporedbu s vršnjacima. Ova djeca često po nečemu odskaču.
Kada se pitamo što je darovitost, moramo biti svjesni da postoji mnogo definicija, u znanstvenom svijetu čak 140! Definicije se razlikuju ovisno o teorijskim pristupima (više pod Teorijski pristupi darovitosti), a ovo su neke od njih:
- “Darovitost je sklop osobina koje omogućuju pojedincu da dosljedno postiže izrazito iznadprosječan uradak u jednoj ili više aktivnosti kojima se bavi.” (Koren, 1988)
- “Darovita djeca su ona koja zbog svojih iznimnih sposobnosti mogu očekivati visoka postignuća , a identificirana su od stručnjaka. Ona pokazuju potencijal u nekom od sljedećih područja: opće intelektualne sposobnosti, specifične akademske sposobnosti, kreativne sposobnosti, sposobnosti vođenja i rukovođenja, umjetničke sposobnosti, psihomotorne sposobnosti.” (Marland, 1971)
- “Daroviti đaci su oni koji se ističu ili svojim vrlo visokim stupnjem općeg intelektualnog razvoja ili pak izrazitim razvojem samo određenih sposobnosti koje ih, u odnosu na ostale đake, čine naprednijima.” (Grgin, 1996)
- “Potrebno je naglasiti da razlikujemo pojam talenta i darovitosti. Darovitima smatramo one pojedince koji imaju visoko razvijene sposobnosti, a talentima one koji postižu visoka postignuća u nekim aktivnostima.” (Gagne, 1985)
Dakle, talent je darovitost koja se izražava u nekim specifičnim područjima, npr. glazbeni, glumački, sportski, matematički talent.
Darovitost možemo podijeliti na dvije vrste:
- Potencijalna darovitost
Odnosi se na potencijal koji pojedinac ima, a koji omogućuje da se neke njegove sposobnosti razviju do stupnja da se može iskazati kao izrazito natprosječno postignuće. U osnovi se nalazi niz naslijeđenih predispozicija koje omogućuju da se neke sposobnosti pojedinca razviju više i bolje nego u većine drugih osoba. - Produktivna darovitost
Kao glavni pokazatelj ima uspješnost u aktivnostima kojima se bavi dijete i u kojima je uspješnije od svojih vršnjaka. Djetetova darovitost se iskazuje u određenim produktima, tj. izrazito natprosječnom postignuću.
Djeca u ranoj dobi imaju uglavnom potencijalnu darovitost koju još ne iskazuju i zato se preporuča gotovo svako dijete predškolske dobi tretirati kao potencijalno darovito dijete i osigurati mu odgoj i obrazovanje koje će maksimalno poticati razvoj njegovih potencijala!
Tamo gdje najviše možemo odgojno utjecati je upravo ovaj prostor između potencijalne i produktivne darovitosti. O ovim odgojnim utjecajima uvelike ovisi koji će se i koliki dio potencijala iskazati kroz iznimna postignuća koja određuju darovitost pojedinca.
Teorijski pristupi darovitosti
Koga ćemo smatrati darovitim uvelike ovisi o teorijskom pristupu na koji se oslanjamo. Prva istraživanja sežu od 20-ih godina prošlog stoljeća i od tad je proveden niz znanstvenih istraživanja te su osmišljene brojne definicije i teorijski pristupi darovitosti. Slijedi pregled četiri osnovne skupine definicija.
Definicije usmjerene na urođenost, tj. genetske činitelje
Ova skupina definicija ističe važnost nasljednih činitelja. Još ih zovemo „definicije usmjerene na osobine darovitih“. Prema njima daroviti su oni koji u najvećoj mjeri u populaciji posjeduju neku osobinu, a to je velikim dijelom određeno genetskim čimbenicima. „Nadarena su ona djeca kod kojih se zbog njihovih izuzetnih sposobnosti mogu očekivati visoka postignuća, a identificirana su od stručnjaka.“ (Marland, 1971b) Ova djeca zahtijevaju drugačije obrazovne programe, a pokazuju potencijal ili ostvaruju visoko postignuće u sljedećim sposobnostima:
- općim intelektualnim sposobnostima
- specifičnim akademskim sposobnostima
- školskim i kreativnim sposobnostima
- sposobnostima vođenja i rukovođenja
- umjetničkim sposobnostima
- psihomotornim sposobnostima,
Ovdje spada i Gardnerova teorija o 7 različitih specifičnih sposobnosti, talenata ili inteligencija, a to su:
- Logičko - matematička: spontano analitičko i sistematično mišljenje, lako baratanje količinama, matematičkim pojmovima i brojevima
- Lingvističko – verbalna: dobro pamti i barata verbalnim podacima, ima razvijen rječnik, lako uči strane jezike
- Vizualno – spacijalna: jasno uočavanje detalja, snalaženje u prostoru, interpretacija informacija u dvije ili tri dimenzije
- Tjelesno – kinestetička: vješto baratanje vlastitim tijelom, razvijena fina motorika, uspjeh u sportu i tjelesnim aktivnostima
- Glazbena: razlikovanje zvukova i glazbenih obrazaca, razumijevanje i interpretacija glazbe, često zna svirati neki instrument
- Interpersonalna: razumijevanje ponašanja drugih, vještine u socijalnim situacijama i komunikaciji, osoba je često vođa i omiljena
- Intrapersonalna: poznavanje i razumijevanje sebe, svojih potreba i ciljeva, jakih i slabih strana.
Prema Gardneru svaki pojedinac ima jedinstvenu kombinaciju ovih različitih, međusobno nezavisnih vrsta darovitosti (talenata ili inteligencija).
Ova skupina definicija temeljnom odrednicom darovitosti smatra visoko natprosječno razvijene osobine i naglašava da je darovitost društveno određena jer društvo kroz sustav vrijednosti definira što se smatra darovitim. Ipak, poučavanje bi trebalo kroz različite zadatke i metode djeci omogućiti ostvarivanje različitih, a ne samo društveno poželjnih potencijala.
Prema ovom teorijskom pristupu, smatra se da u populaciji postoji 3– 5% ovakve djece.
Definicije usmjerene na kognitivne modele
Među glavnim predstavnicima ovih definicija je Sternberg. Prema njemu pokazatelji darovitosti su uspješno rješavanje problema i usvajanje znanja. Osoba u početku ima samo potencijal i kreće kao početnik, a zatim se razvija do razine eksperta u području. Darovitost dijeli na 3 vrste: analitički, sintetičku i praktičnu sposobnost.
Bitne vještine su:
- metakognitivne vještine
- vještine učenja i mišljenja
- deklarativno i proceduralno znanje
- motivacija kao pokreta
Što su nečije vještine bolje, osoba je darovitija. Darovite osobe postižu višu razinu ekspertnosti od prosjeka. Prema ovim definicijama djecu treba uvježbavati vještine rješavanja problema, suočavati ih s novim situacijama, uvježbavati strategije mišljenja i razvijati metakognitivne vještine.
Definicije usmjerene na postignuće
U ovim definicijama radi se razlika između nečijeg potencijala i postignuća. Zapravo je učinak ono što je važno.
“Darovito ponašanje pokazuje interakciju triju osnovni skupina ljudski osobina: natprosječne opće i / ili specifične sposobnosti, visoku usmjerenost na zadatak i visoki stupanj kreativnosti.” (Renzulli, 1986)
Ova teorija naziva se troprstenasta teorija darovitosti. Daroviti imaju ili mogu razviti kombinaciju navedenih osobina i zatim je primijeniti u nekom vrijednom području ljudske aktivnosti. Smatraju da je samo realizirana darovitost darovitost, no djeca ne moraju nužno pokazivati sve tri karakteristike darovitog ponašanja. Djecu ćemo smatrati darovitom ako imaju kapacitet kasnije u životu razviti te osobine.
Da bi osoba uopće došla do realizirane darovitosti, potrebne su joj, osim visokih sposobnosti i sljedeće dvije osobine: motivacija i kreativnost.
Definicije sa sustavskim pristupom
Prema ovim definicijama hoće li doći do ostvarivanja darovitosti ovisi o osobinama pojedinca, ali i o podršci okoline. Dakle, važan je cjelokupni sustav u kojem dijete živi, a on uključuje bližu okolinu i širi društveni sustav.
Činitelji darovitosti (inteligencija, kreativnost, specifične sposobnosti) povezani su sa karakteristikama okoline (poticaji u domu, obrazovanje roditelja, braća i sestre, gradsko i seosko okruženje, iskustvo uspjeha i neuspjeha, školska klima). Okolina ima izrazitu važnost za darovitu djecu.
Tannenbaum (1983) je postavio prvu definiciju i model darovitosti vezan uz sustavski pristup. Da bi se potencijal darovitog pojedinca ostvario potrebno je pet činitelja s njihovom statičkom i dinamičkom dimenzijom koji moraju biti optimalni:
1. Opća intelektualna sposobnost
- Statička: snaga neurološkog kompjutera (mozga)
- Dinamička: koliko dobro je osoba u stanju nešto učiniti
2. Specifične sposobnosti
- Statička: poseban talent koji je istaknutiji od ostalih sposobnosti
- Dinamička: kako osoba procesira informacije u toj domeni
3. Ne-intelektualni činitelji (nezavisnost, unutarnja kontrola, orijentacija na sadašnjost, samopoštovanje, fleksibilnost, motivacija)
- Statička: 3 aspekta ličnosti: unutarnja nasuprot vanjskoj kontroli, nezavisnost nasuprot zavisnosti, orijentacija na sadašnjost nasuprot orijentaciji na budućnost
- Dinamička: situacijske promjene u 3 aspekta ličnosti
4. Okolinska podrška
- Statička: obitelj, škola, socijalno okruženje
- Dinamička: način na koji okolina pridonosi vrijednosti obrazovanja djeteta
Slučajnost (sreća)
- Statička: slučajni događaji koji mijenjaju život osobe i nad kojima ima malo kontrole
- Dinamička: razina sreće koja je pod utjecajem pojedinca
Svaki od navedenih faktora je nužan, ali je sam po sebi nedovoljan za ostvarivanje potencijala (jedan ne može nadoknaditi nedostatak drugog).
Identifikacija darovitih učenika
Identifikacija darovitih učenika je postupak koji sadrži različite metode i mjerne instrumente u svrhu otkrivanja (potencijalno) darovitih učenika. Slijedi nakon procesa uočavanja potencijalno darovitog učenika. Uočavanje vrši učitelj /nastavnik /profesor i stručni suradnik, a odvija se u razredu. Obično se kao kriteriji uzimaju uspjeh u učenju, ostala obrazovna postignuća, mišljenje učitelja, natjecanja, hobiji itd.
U procesu identifikacije u obzir se uzima:
Procjena učitelja i stručnih suradnika
Procjenjuju se sljedeća područja uz pomoć lista procjena koje obuhvaćaju:
- razumijevanje i pamćenje gradiva
- sposobnost zaključivanja
- kreativnost
- fluentnost, fleksibilnost, originalnost i elaboracija
- motiviranost i interesi
- sposobnost vođenja i inicijativnost
- tjelesno-motoričke sposobnosti
- iznimna postignuća u različitim područjima (umjetničkom, tehničkom i sl.)
Testove primjenjuje i obrađuje psiholog. Oni učenici koji na jednom ili više testova postižu iznadprosječne rezultate, identificiraju se kao daroviti i talentirani. Na testovima sposobnosti IQ je jednak ili veći od 120, tj. postižu rezultate koji ih svrstavaju u gornjih 10% testiranih učenika, a na procjenama učitelja imaju natprosječne ocjene u pojedinim područjima.
Testovi koji se mogu koristiti: WISC, Ravenove matrice za napredne, Problemni test A, M serija, Naglierijev test neverbalne sposobnosti i dr.
Testovi za ispitivanje kreativnosti: Jellen-Urbanov, TCT-DP, Torraceovi testovi i dr.
U Republici Hrvatskoj Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama (NN 64/20) u članku 63. nalaže svim školama obvezu uočavanja, praćenja i poticanja darovitih učenika te organizaciju dodatnog rada prema njihovim sklonostima, sposobnostima i interesima. Bitno je obratiti pozornost na skupinu djece sa sljedećim obilježjima jer ona mogu biti teže identificirana kao darovita:
- djeca s nižim školskim postignućem
- kulturalno različita djeca
- djeca iz obitelji s niskim socio-ekonomskim i obrazovnim statusom
- djeca iz obitelji sa skromnijim roditeljskim ambicijama
- djeca s teškoćama u ponašanju
- djeca s teškoćama u razvoju
- djeca s niskom motivacijom za rad.
Važno!
Važno je obratiti pozornost na sljedeće skupine djece:
- Djecu s visokim postignućima u aktivnostima kojima se bave, ona koja sve rade na iznimno visokoj razini.
- Djecu s problemima u ponašanju, kod kojih se tek procesom identifikacije darovitih otkriju njihove visoke sposobnosti. Smatra se da su ova djeca osjetljiva na zanemarivanje ili nedovoljno poticanje potencijala, zbog čega mogu biti nemirna, svojeglava, agresivna, stalno nešto dodatno traže i zbog toga su “naporni”, izazivaju dodatnu pozornost i mogu odbijati skupni rad. Ovakva djeca djeluju neprilagođeno, a uzrok njihovom ponašanju nalazi se u neodgovarajućem načinu zadovoljavanja specifičnih odgojno – obrazovnih potreba.
- “Neprimjetnu” darovitu djecu, tihu, stidljivu i povučenu. Njih je najteže uočiti jer često uopće ne izazivaju pozornost odgajatelja. Ovo mogu biti stidljiva djeca, prilagođavaju se prosječnima da bi ostali neprimijećeni, suosjećaju s odgajateljem i nedostatkom vremena da se svima posveti. Ponekad ova djeca popuštaju nesvjesnom pritisku vršnjaka da izbjegnu etiketiranje. U ovoj skupini ima više djevojčica nego dječaka.
Kad se nađemo u nedoumici oko odabira djece za program poticanja darovitosti, treba se voditi time da je bolje u skupinu uzeti i onu djecu za koju nismo sasvim sigurni pripadaju li skupni nadarenih nego odbaciti ptencijalno nadareno dijete. Na ovaj način nijedno dijete neće biti zakinuto, može samo iskoristiti dobrobiti programa!
Procjena i mišljenje roditelja
Postoje ljestvice procjene za roditelje putem kojih možemo prikupiti značajne podatke iz obiteljske anamneze, a koji dopunjavaju sliku o darovitom učeniku.
KRITERIJI DAROVITOSTI
Svatko od nas ima neku ideju o tome što bi značilo biti darovit. Sternberg i Zhang (1995) su osmislili kriterije kojima osoba treba udovoljavati kako bi bila proglašena darovitom, što je danas poznato kao pentagonalna implicitna teorija darovitosti. Kriteriji su sljedeći:
- Kriterij izvrsnosti
Osoba je izuzetno dobra u nečemu (u nekoj dimenziji, vještini ili kontruktu) u usporedbi sa grupom s kojom je uspoređujemo (referentnom grupom), a to su najčešće vršnjaci ili odrasli.
- Kriterij rijetkosti
Osoba postiže postignuće koje je rijetko u referentnoj skupini ili populaciji.
- Kriterij pokazljivosti
Izuzetno postignuće koje osoba postiže u nečemu se može pokazati na jednom ili više valjanih mjerenja.
- Kriterij produktivnosti
Osoba mora imati potencijal koji vodi do neke produktivnosti ili biti produktivna.
- Kriterij vrijednosti
Postignuće ili učinak osobe društvo smatra vrijednim. Ova dimenzija ovisi o kulturi u kojoj se osoba nalazi i o tome što društvo smatra vrijednim.
Koliko je darovitih?
Kada gledamo statistički, smatra se da u prosjeku 3 – 5% školske populacije spada u kategoriju darovitosti. Ove brojke mogu varirati ovisno o teorijskom pristupu kroz koji razmatramo pojam darovitosti. Odabir teorijskog pristupa ima važne posljedice u praksi jer utječe na korištenje različitih procedura u identifikaciji i na konačan obuhvat djece s kojom se radi (može sezati od 1% do 25% populacije).
Dakle, ovisno o definiciji, broj darovitih u populaciji kreće se 3 – 25 %.
Zaključak
Nadprosječno kognitivno funkcioniranje nužan je, ali ne i dovoljan preduvjet za ostvarivanje darovitosti. Postoje ljudi koji su kao djeca imali dobre potencijale, iz kojih su se mogle razviti neke visokorazvijene sposobnosti, ali se to nije dogodilo. To su djeca od koje se mnogo očekivalo, koja su “puno obećavala”, ali tijekom odrastanja nisu razvila osobine ličnosti koje bi poduprle stalni razvoj njihovih sposobnosti.
Unatoč mnogim definicijama darovitosti, većina znanstvenih istraživanja došla je do nekih zajedničkih zaključaka i spoznaja koje je potrebno uvažiti, a to su:
- Darovitost je kombinacija sposobnosti i osobina ličnosti.
- Darovitost se javlja u različitim domenama kao jedinstvena sposobnost ili kombinacija sposobnosti.
- Darovitost može biti manifesna pa su rezultati vidljivi ili potencijalna koja će se razviti uz poticaje i potporu okoline.
Dakle, smatra se da je darovitost dinamičan koncept osjetljiv na promjene u okolini, tj. da se na darovitost može utjecati. Može nas zavarati mišljenje da su nadareni samostalni i ne trebaju našu pomoć, no…
…prema statistikama, više od 50% učenika s natprosječnim sposobnostima NE prolaze dobro u školi. Također, daroviti ne postaju nužno uspješni u odrasloj dobi. Neki talenti mogu biti prikriveni nižim postignućem, emocijama, ličnošću, specifičnim teškoćama u učenju, niskim samopoštovanjem, a lako se može dogoditi da ne uočimo izvanredne potencijale ako uvjeti za učenje ne osiguravaju učeniku priliku da pokaže ili razvije svoj talent.
Darovitima je potrebna potpora i pomoć kako bi razvili svoje sposobnosti do maksimuma. Što ranije započnemo rad s njima, omogućavamo im više vježbe i prakse. Zamislite to kao put od početnika koji ima potencijal i od kojeg želimo da jednom postane stručnjak u svojem području. Kako bi se početnik razvio u stručnjaka, potrebna mu je i nužna podrška okoline na tom putu te dodatna stimulacija razvoja s ciljem poticanja njegovih mogućnosti i zadovoljavanja interesa. Također, na ovaj način sprečavamo brojne konfliktne situacije koje se mogu pojaviti između djeteta, njegovih vršnjaka i okoline, a koje se mogu javiti ukoliko zanemarujemo njegove potrebe.